Generalizirani anksiozni poremećaj: simptomi, uzroci, liječenje

Normalno je povremeno osjećati anksioznost, posebno ako prolazimo kroz neki stresan period u životu.

Generalizirani anksiozni poremećaj (GAP) je nešto sasvim drugo. Pretjerana, nezdrava briga, koju je teško kontrolirati i koja nas ometa u svakodnevnim aktivnostima, može ukazivati na postojanje ovog poremećaja.

Općenito o GAP-u

Generalizovani/generalizirani anksiozni poremećaj je moguće razviti u djetinjstvu, ali i u odrasloj dobi. Život s GAP-om može biti dugoročan izazov.

Simptomi su slični kao kod paničnog, opsesivno-kompulzivnog te nekih drugih anksioznih poremećaja, ali se ipak radi o bitno različitim stanjima.

Generalizirani anksiozni poremećaj se uglavnom javlja zajedno s drugim anksioznim poremećajima, kao i s poremećajima raspoloženja (npr. nekim oblikom depresije).

U većini slučajeva, generalizirani anksiozni poremećaj se uspješno liječi putem psihoterapije i/ili medikamenata. Pomoću promjene životnog stila, učenja vještina suočavanja te korištenja tehnika relaksacije, GAP je moguće staviti pod kontrolu.

Generalizirani anksiozni poremećaj: simptomi

Simptomi generaliziranog anksioznog poremećaja mogu varirati.

Neki od mogućih simptoma:

• stalna ili pretjerana briga oko više različitih stvari istovremeno;

• intenzivno smišljanje planova i rješenja za najgore moguće scenarije;

• doživljavanje situacija i događaja kao da su opasni, čak i kada nisu;

• razni strahovi, manjak samopouzdanja;

• neodlučnost, strah od donošenja pogrešne odluke;

• slaba tolerancija na neizvjesnost;

• nemogućnost da prestane brinuti;

• nemogućnost da se osoba opusti i da uživa u životu.

Fizički znakovi i simptomi mogu biti:

• umor;

• problemi sa spavanjem;

• bolovi u mišićima i mišićna napetost;

• drhtanje, napetost, nemir;

• nervoza;

• plašljivost, istrzanost (osoba se lako preplaši);

• pretjerano znojenje;

• mučnina, dijareja, sindrom iritabilnog crijeva;

• razdražljivost.

Mogući simptomi kod djece i omladine

Djeca i tinejdžeri mogu imati slične brige kao i odrasli, ali se njihova zabrinutost može svoditi i na:

• školski uspjeh te uspjeh u sportskim aktivnostima;

• zdravlje i sigurnost članova familije;

• dolazak na vrijeme (strah od kašnjenja);

• zemljotrese, nuklearni rat ili neke druge zamišljene događaje katastrofalnih razmjera;

itd.

Znakovi pretjerane zabrinutosti kod djece i tinejdžera:

• previše im je stalo da se uklope;

• perfekcionizam;

• ponavljaju ono što su već uradili jer smatraju da nije bilo savršeno prvi put;

• treba im puno vremena da urade domaću zadaću;

• nedostatak samopouzdanja;

• težnja za stalnim odobravanjem;

• zahtijevaju puno podrške i uvjeravanja u pogledu onoga što su uradili;

• prejedanje;

• česti problemi s probavom;

• izbjegavaju odlazak u školu te druge društvene situacije;

itd.

Generalizirani anksiozni poremećaj narušava kvalitetu života

Iako u određenim periodima života ne morate biti pod velikim stresom, ipak možete biti anksiozni, bez nekog konkretnog i očitog razloga.

Na primjer, možete osjećati intenzivnu zabrinutost za vlastitu sigurnost  i za sigurnost osoba do kojih vam je stalo. Također, možete imati neki neodređen osjećaj da će nešto poći po zlu.

Generalizirani anksiozni poremećaj, pored ostalog, karakterizira gotovo neprekidna briga, koja mijenja intenzitet i oblike – u jednom momentu možete brinuti zbog zdravlja, u drugom ste zabrinuti oko nekih odluka i planova, zatim je u pitanju nešto treće… Ali je briga stalno tu.

Ta tjeskoba, briga, napetost, kao i prateći fizički simptomi, mogu značajno narušiti kvalitetu života – u društvenom, poslovnom ili bilo kojem drugom smislu.

Kada se obratiti stručnoj osobi?

Povremena i prolazna anksioznost je normalna.

Međutim, obratite se doktoru/psihoterapeutu ako:

• mislite da previše brinete i da ta briga negativno utječe na vaš posao, odnose s drugim ljudima ili na neke druge aspekte života;

• često ili na duži vremenski period se osjećate potišteno, depresivno, razdražljivo;

• imate problema s alkoholom/drogama;

• muče vas neki drugi mentalni problemi i stanja, pored GAP-a;

• imate suicidalne misli ili ponašanje – u tom slučaju, hitno potražite pomoć.

Teško da će vaše brige jednostavno nestati same od sebe. Naprotiv, vremenom se mogu pogoršati.

Potražite stručnu pomoć prije nego što stanje postane ozbiljnije. Što se generalizirani anksiozni poremećaj ranije dijagnosticira, to je ga je lakše liječiti.

Generalizirani anksiozni poremećaj: uzroci

Kao i u slučaju mnogih drugih poremećaja, ni kod GAP-a se najčešće ne radi o nekom pojedinačnom, izoliranom uzroku, već je to splet više različitih faktora – bioloških i vanjskih.

Neki od tih faktora mogu biti:

• kemijski disbalans mozga;

• genetika;

• način na koji se doživljava opasnost;

• razvoj i ličnost;

itd.

Faktori rizika

Statistički gledajući, generalizirani anksiozni poremećaj se dijagnosticira nešto češće kod žena, nego kod muškaraca. Ali on pogađa oba spola.

Ovi faktori mogu povećati rizik od razvijanja GAP-a:

• ličnost ili osobnost: povučene, stidljive, plašljive osobe, one koje imaju negativan pogled na svijet ili koje izbjegavaju bilo kakve potencijalno opasne situacije, mogu biti sklonije razvijanju generaliziranog anksioznog poremećaja;

• genetika: generalizirani anksiozni poremećaj može biti povezan s genetskim predispozicijama;

• iskustvo: ljudi koji pate od GAP-a nerijetko su prethodno doživjeli iznenadne i velike promjene u životu, traumatična iskustva u djetinjstvu ili neke negativne događaje iz bliže prošlosti. Kronične bolesti ili neki drugi mentalni poremećaji također mogu povećati rizik od razvijanja GAP-a.

Komplikacije

Generalizirani anksiozni poremećaj je veliki teret u životu pojedinca.

Pored ostalog, GAP vam može:

• oslabiti koncentraciju, pa više niste u stanju školske ili radne zadatke izvršavati brzo i efikasno;

• odvlačiti pažnju od drugih aktivnosti i trošiti vrijeme;

• crpiti energiju;

• povećati rizik od depresije.

Generalizirani anksiozni poremećaj također može pogoršati postojeće ili dovesti do drugih zdravstvenih problema.

Nekih od tih problema mogu biti:

• probavne tegobe, poput sindroma iritabilnog crijeva ili čira na želucu;

• glavobolje, migrene;

• kronična bol;

• insomnija i drugi problemi sa spavanjem;

• problemi sa zdravljem srca.

Generalizirani anksiozni poremećaj i drugi mentalni problemi

Kao što je ranije rečeno, generalizirani anksiozni poremećaj se često javlja s nekim dodatnim psihičkim problemima. To može samo dodatno otežati dijagnozu i liječenje.

Uz GAP su često prisutni:

• panični poremećaj;

• posttraumatski stresni poremećaj (PTSP);

• fobije;

• opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP);

• depresija;

• suicidalne misli;

• zloupotreba droge i alkohola.

Prevencija i liječenje

Nema pouzdanog načina pomoću kojeg bi se sa sigurnošću moglo predvidjeti hoće li i šta će uzrokovati razvoj GAP-a kod neke osobe.

Ipak, moguće je poduzeti određene korake:

1. Potražite pomoć

Ako sumnjate na generalizirani anksiozni poremećaj, što prije potražite stručnu pomoć. Rana dijagnoza znači i lakše liječenje. Isto vrijedi i za sve druge zdravstvene probleme.

2. Vodite dnevnik

Vođenje dnevnika, odnosno zapisivanje misli i iskustava, može biti veoma korisno. Na taj način ćete imati detaljan i jasan pregled onih stvari koje vam stvaraju stres, kao i onih koje vas opuštaju.

3. Posložite životne prioritete

Anksioznost možete reducirati tako što ćete pažljivo i pametno upravljati svojim vremenom i energijom.

4. Izbjegavajte nezdrave navike

Kofein, nikotin, nezdrava prehrana, alkohol i droge mogu samo pogoršati anksioznost. Ako ste ovisni o nečemu od nabrojanog, sam prestanak može pojačati anksioznost, ali to je kratkotrajno.

Ukoliko ne možete prestati sami, obratite se svom doktoru. Određeni programi liječenja i grupe za podršku vam također u tome mogu pomoći.